Feeds:
Posts
Comments

Bijaše jedna djevojka koja je studirala vjerske znanosti na jednom od univerziteta zemalja u Zaljevu. Imala je lijep glas i Kur’an bi učila svako veče. S1ušajući  kako uči bio je pravi ugodaj za mu’mina. I njena majka bi, svako veče, stala pred vrata sobe svoje kćeri, s1uša1a je dok uči Kur’an i uživala u njenom milozvučnom glasu.Dani su tako prolazili, sve dok se, Allahovom odredbom, djevojka ne razbolje. Porodica je smjesti u bolnicu i tu ju je, nakon nekoliko dana, zadesila smrt.Vijest iz bolnice teško je pogodila porodicu. Posebno teško biješe  njenoj majci. Prvi dan žalosti bio joj je kao godina. Tuga je parala njeno srce. Kada su se, na kraju dana, razišli svi koji su došli na žalost, majka je ustala i krenula prema sobi svoje kćerke. Bilo je jedan sat po ponoći. Dok se pribliavala vratima njene sobe začula je glas koji ju je asocirao na tihi plač. Čuli  su se mnogi glasovi.Ona se uplašila i nije smjela ući u sobu. U sabah je izvijestila porodicu o tome ta je te noći čula iz sobe svoje kćerke. Ukućani su se uputili u tom pravcu, ušlli su u sobu, a usobi ništa ne nađoše. Sljedeću noći , u isto doba, majka je otišla do kéerkine sobe i čula isto. Obavijestila je muža o onome što joj se ponovilo, a on joj je kazao: “Pred sabah ćemo rano otići i uvjeriti se! Možda ti se ti glasovi pričinjavaju!? Otišli su i uvjerili se da se tamo ništa ne dešava.No, rnajkaje bila čvrsto uvjerena u ono štoje čula, paje to ispričala jednoj svojoj prijateijici. Ona joj je predložila da ode jednom od šejhova (alima, učenjaka u vjeri-I izvijesti ga o onome što se dogodilo. Majka je pos1uša1a savjet svoje prijateljice te izvijestila šejha o onome što se dogodilo. Šejh se tome iznenadio i kazao: “Že1im da dodem do vas i budem  prisutan u to vrijeme u vašoj kući.  Šejh je došao do njih i svi se zaputiše prema sobi umrle djevojke. Već su ga bili obavijestili o tome da je djevojka učila Kur’an svako veče. Kada se Šejh prib1ižio sobi, čuo je glas koji je ču1a i majka djevojke  i zaplakao. Članovi porodice su ga upitali: “Šta te je rasplakalo?”“Šejh je, glasom punim tuge, odgovorio: “Allahu ekber! Ovaj glas je plač  meleka. Doista se meleki i svaku noć silazili i sluašli učnje Kur’ana vaše kćerke, a sada su izgubili glas koji su sluašli i u kojem su uživali. Allah je najveći, Allah Ekber! Neka joj je sretno zbog deredže koju je stekla kod Allaha.”

Gospodaru podari nam džennet fir devs .

Amin…

P.S. Preuzela sam ovaj divan tekst sa medzlisgunja.com

Snovi…

I snovi znaju kako dotaknuti dusu.

Ma kakvi bili, nekad smo za iste zahvalni.

Nekad se istima radujemo, i iscekujemo ih ….

Toplinu oko srca osjetiti je neprocjenjivo, makar to i u snu bilo!

Naletih na ovaj stih pa odlucih da podjelim sa svim mojim dragim osoba. Ima vas mnogo u mom srcu.

Na ovaj dan pomiri se ako si u svadji.
Sumnju zamjeni povjerenjem.
Napisi pismo nekome kojem nedostajes.
Ohrabri mladost sto je izgubila vjeru.
Odrzi obecanje.
Zaboravi staru zavist.
Preispitaj svoje zahtijeve prema ostalima i nastoj ih umanjiti.
Bori se za nacela.
Izrazi zahvalnost.
Nadjacaj staru bojazan.
Nadji dvije minute uzivati u ljepotama prirode.
Reci nekome da ga volis…
Reci mu opet…
I opet…
I opet…

Volim vas!

Izpoljiti vani sve…

Postoje dogadjaji ili trenutci u nasim zivotima koji se zadrze u nama jedno vrijeme, i onda pokusavamo da to ispoljimo nekako vani. Nije bitno kako. Bitno je da nam pomogne da ozivimo na neki nacin. Da dodjemo do sebe!

Neko dozivi radost i odmah je podjeli, dok neko to sacuva za sebe samo.
Neko bude povrijedjen do te mjere da lupi cijelim tjelom od dno  i onda pokusava sam da se digne na noge. Kako?  Nije ni bitno vise, niti ko pita, ali vazno je naci se ponovo na nogama, i osjetiti tlo ispod svojih tabana.

Kada bih presutila i zadrzala u sebi sve  sto me osamarilo i obradovalo u zivotu, mislim da nebi ojacala i postala ovakva kakva sam danas.

Nekada kazem da nije ni bitno vise kako covjek izbaci iz sebe sve ono negativno, tesko, cudno, mutno, ljuto, zavidno… Sve sto se danima, mjesecima ili mozda cak i godina kupilo… Bitno je da izadje iz nas … Ja to vec duze vrijeme cinim, i osjecam se jacom, boljom i stabilnijom osobom. Postoje stvari i ljudi na koje sam jos uvijek slaba, ali i to je za ljude – boriti se sami protiv sebe!
Meni je vjera u Jedinog pomogla da ojacam i nastavim dalje. Boljim i mirnijim obalama!

Svi mi tumacimo stvari na nacin koji nama pase. Pravilno ili ne, nikoga ne pitamo. Da bi nastavili dalje nije lako ali mora se…

Neki to cine suzama, tako da kroz suze izadje ona bol.
Neki smijehom….Trcanjem…. Pjevanjem…Pisanjem…
Ja to uradim pisanjem. Nekako onako na svoj neki nacin da samo ja to razumijem, a dovoljno da i najdublji osjecaj izbacim.

Sve je za ljude i suze, i bol, i sutnja, i briga, i smijeh!

Koliko vi vjerujete u izpoljavanje negativnosti iz nasih dusa? I kako to cinite!

P.S. Post je napisan za jednu meni dragu osobu, koja je divna osoba- poput andjela, a jos uvijek se bori sama sa sobom da izbaci sve iz sebe sto je koci o onog lijepog sto je ceka u zivotu!

Ugodan dan vam zelim…

… I traje tako cijelu vjecnost…

” ..Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedno drugom, kao sto se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno. Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno. Nas cilj nije da se slijemo jedno s drugim vec da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naucimo, da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste: nasa suprotnost i dopuna..”
(Herman Hesse)

Prvi koraci …

Kazu da je svaki pocetak tezak. Mene su uvijek pocetci tjerali da mislim pozitivno i da u zivotu postanem veliki optimista. I jesam!

Na mom blogu cete moci citati o meni, o mojim mislima i svemu sto jednoj zeni na um pasti moze.

Dobro dosli i nadam se da cete uzivati …

E pa … da i ja sama sebi pozelim dobrodoslicu i divne trenutke na ovom blogu